Autor: Desimir D. Ivanović

ČOVEK JE ČOVEKU LEK

Desimir D. Ivanović, dipli. inž, Kliring & HR trener
Zaječar, Republika Srbija
Email: dijada@mts.rs

„ČOVEK JE ČOVEKU LEK“
ŠTA PREDSTAVLJA POMOĆ I KAKO JE PRUŽITI
(NA MENTALNOM I EMOCIONALNOM NIVOU)

Sažetak rada: Cilj rada: Pojasniti i sagledati suštinu pružanja pomoći na mentalnom i emocionalnom planu. Razjasniti kriterijume i razlučiti proces pomaganja od drugih formi interakcija sa drugima, kao što je „modelovanje“, „kupovina vremena“, „prodaja ili darivanje vere i nade“. Metode rada: Metodologija se zasniva na istraživanju naučno stručne literature, kao i analizi praktičnih iskustava iz psihoterapijske prakse, radionica i trening programa obuke iz kliringa i koučinga. U pitanju je sistematski pristup koji je baziran na praktičnoj primeni strukture čoveka (Slika 1), pet nivoa kliringa (Slika 2), komunikacionog ciklusa (Slika 3) i procesovanja (Slika 4).

(C) Copyright by D.Ivanović 2016.

Struktura čoveka (Slika 1.)

NIVO ODLIKE EFEKTI
4 Fiksirani stavovi i krute crte ličnosti Sposobnost za neposredne i
otvorene odnose sa drugima
3 Stid i griža savesti Prestanak okrivljavanja drugih
Češći osećaji zadovoljstva i sreće
2 Jasni životni ciljevi
Rasterećenje i razrešenje problema Sposobnost da prepozna uzroke problema i oslobodi vezanu pažnju
1 Međuljudski odnosi Sposobnost da govori o svemu i sa svakim
-1 Samoća, izolacija Sposobnost da odgovara na postavljena pitanja

(C) Copyright by D.Ivanović 1994.

Pet nivoa kliringa (Slika 2.)

1. Jasna misao 6. Unutrašnji rad
2. Intencija 7. Odgovor
3. Slanje 8. Prijem
4. Prijem 9. Razumevanje
5. Razumevanje 10. Potvrđivanje

(C) Copyright by D.Ivanović 1996

Komunikacioni ciklus (Slika 3.)

(C) Copyright by D.Ivanović 1996.

Procesovanje (Slika 4.)

Ukratko, neophodno je poznavati strukturu čoveka i kako se praktično postupa, radi i čisti: mentalni materijal (misli, slike), emotivni (osećanja) i telesni (bolovi, senzacije). Zatim poznavati slojeve ljudskog uma, i na kraju, kriterijume i praksu terapijske komunikacije.
(Više i detaljnije o ovome se može naći u knjizi „Od usamljenosti do odnosa“ od istog autora).

Rezultati: Rezultati iz prakse pokazuju da je nivo pružene pomoći u psihoterapijskom radu, i drugim vidovima i praksama mentalnog i emocionalnog pomaganja drugima, zavistan od tri faktora:
1. Od interesa i motivacije samog klijenta da promeni svoju situaciju i nepodnošljivo stanje u kome se trenutno nalazi.
2. Proporcionalan je nivou, dubini i kvalitetu, međusobnog kontakta koji je ostvaren između praktičara i klijenta.
3. Od metoda rada i stručne osposobljenosti praktičara.

Zaključak: Proces pružanja pomoći drugoj osobi na prvom mestu podrazumeva definisanje vrste pomoći koja je potrebna, kao i spremnost same osobe da je prihvati. Naredni korak jeste uspostavljanje kontakta, izgradnja odnosa i definisanju ugovora, dogovora, o zajedničkom radu. Tokom dijaloga i primenom psihoterapijskih alata treba klijenta rasteretiti od nagomilang emocionalnog naboja i mentalne rigidnosti. Nakon ostvarivanja veće jasnoće i uvida u tekuću realnost, pomoći mu u definisanju budućeg pravca razvoja, tj. određivanju praktičnih i ostvarljivih ciljeva. Neophodno je vreme za usvajanje i razvoj novih životnih i poslovnih sposobnosti i veština, kao i permanentna podrška i praćenje napredovanja.

Suštinu ovog procesa predstavlja mentalno i emocionalno čišćenje, pročišćavanje, jer bez uklanjanja nekog prvobitnog uzroka ne možemo očekivati trajno poboljšanje. (Zakon uzroka i posledica).

Ključne reči: Um, emocije, rasterećivanje, mentalno i emocionalno pročišćavanje, uvid, ciljevi, ugovor, razvoj ličnih sposobnosti.

Rad:

Šta pomoć jeste:

1. Uvodni intervju i odluka praktičara da podrži i pomogne klijenta.
Praktičar treba pažljivo da sagleda situaciju u kojoj se neka osoba, potencijalni klijent, nalazi i da bude realističan u vezi pomoći ili podrške koju mu može pružiti. U slučaju da je procenio da može pružiti odgovarajuću pomoć, treba da u sebi donese odluku o tome. Tu svoju odluku donosi sam za sebe i ne saopštava je kao takvu klijentu, već nakon toga, zakazuje narednu sesiju i predlaže vrstu i dinamiku zajedničkog rada.

2. Podsticaj za razgovor. Da bi se psihoterapijski proces mentalnog i emocionalnog pročišćavanja uspešno odvijao klijent treba da ima očuvane dve sposobnosti: da se suočava sa svojim unutrašnjim sadržajima i da je spreman da ih verbalizuje i iznosi drugoj osobi, praktičaru.

3. Slušanje, razumevanje, potvrđivanje. Dozvoliti im da ispoljavaju svoje misli, emocije i telesne senzacije, bez procenjivanja ili osuđivanja. Potvrđivati primljeno, stavljati do znanja da smo nešto čuli i razumeli. Bez da praktičar govori klijentu šta mora ili treba da učini, bez suđenja i savetovanja.

4. Razvoj međusobnog odnosa i relacijskih (komunikacionih) sposobnosti.
Praktičar treba da veruje u proces i da ohrabri klijenta da veruje u njega. Treba mu pomoći da pravi razliku između onoga šta je njegovo pravo Ja, od trenutnog raspoloženja. To što trenutno oseća jeste samo jedan deo onoga što on jeste.

5. Rasterećivanje od zadržaja i emocionalnog naboja. Kada je neki sadržaj iz čovekovog uma iznešen bez ostataka i uobličavanja drugoj osobi, onda dolazi do terapijskog efekta, odnosno do rasterećenja od tog iskomuniciranog sadržaja.

6. Podizanje nivoa mentalne jasnoće (uvidi). Kao posledica procesa mentalnog i emocionalnog rasterećivanja, dolazi do toga da klijent sve jasnije i realnije sagledava svoje trenutno stanje i datu životnu situaciju.

7. Definisanje jasnih ciljeva. Definisanje lične i profesionalne misije, kao i konkretnih ciljeva na tom putu je važno radi kanalisanja životne energije i ostvarivanja uspeha. Iskustvo iz rada sa zdravstveno obolelim ljudima, posebno sa onima sa težim oboljenjima, pokazuje da njima nedostaju lični ciljevi i motivi za život.

8. Transformisanje problema u projekte. Kao rezultat predhodno navedenog napredovanja u procesu rada, određene životne situacije se počnu sagledavati iz drugog ugla i mogu se shvatiti kao životni ili profesionalni izazov.
To podrazumeva kultivisanje i razvoj nekih novih ličnih sposobnosti i veština, kao i jedan vremenski plan rada i istrajnosti na njihovom razvoju, treningu i primeni.

9. Oslobađanje od griže savesti i kultivisanje lične etike. Pomoći klijentu da uči iz svojih predhodnih iskustava i učinjenih grešaka, na opraštanje sebi i drugima, kako ga takva negativna iskustva nebi zaustavila na njegovom putu ka zacrtanim ciljevima.
Takođe, praktičar treba da permanentno uči i usavršava se, kao i da bude dobar prema samome sebi, te da se ne iscrpljuje previse u pomaganju drugima.

10. Detektovanje i anuliranje destruktivnih i ograničavajućih uverenja, mentalnih šablona (mustri u razmišljanju i ponašanju). Redovno uočavati ispoljene blokade, kočnice, krutosti u razmišljanju i funkcionisanju, i navoditi ga da sagleda širu sliku stvarnosti i drugu stranu medalje.

11. Podsticaj i podrška za sticanje i razvijanje novih znanja, veština i ličnih sposobnosti. Čovekovo školovanje nije završeno onog momenta kada je formalno završio svoje školsko obrazovanje. Učenje i sticanje praktičnih životnih i profesionalnih veština treba shvatiti kao neprekidni proces. Po pravilu, problemi sa kojima se neka osoba trenutno susreće, ukazuju da ga upravo čeka neka nova lekcija, koju treba da savlada, kako se ne bi zakočio u svom daljem napredovanju.

12. Provera napredovanja. Pokazati klijentu da nam je stalo do njega i do njegovog razvoja. Šta su najbolji indikatori ili merilo za napredovanje? Kako i kada pratimo učinak?

LITERATURA

1. Čarls Berner: TEHNIČKI MATERIJALI ( Why Help is necessary, How to help people, How help take place, Receivig help, Degrees of help, The supportive environment) bez oznake mesta i godine objavljivanja.
2. Čarls Berner: MAJSTORSTVO KOMUNICIRANJA Priručnik za savremenu psihoterapiju, Beograd, 1996.
3. Desimir D. Ivanović: OD USAMLJENOSTI DO ODNOSA, Beograd, 2011.
4. Desimir D. Ivanović: MENTALNI I EMOCIONALNI ASPEKTI ČOVEKOVOG ZDRAVLJA – Odsustvo ličnih ciljeva i životne misije kao inicijalni faktor narušavanja čovekovog fizičkog zdravlja, Beograd, 2010. (Predavanje na Prolećnom festivalu zdravlja, 17. aprila 2010. god.)
5. Sally-Ann Lipson: CRISIS – How to cope with change, London, 1999.

Desimir D.Ivanović

„THE MAN IS THE MAN’S BEST CURE“
(Fr. “L’homme est le remede pour l’home”)
WHAT HELP IS AND HOW TO GIVE IT
(ON MENTAL AND EMOTIONAL LEVEL)

Summary: The process of providing help to another person involves a complex set of carefully implemented steps firstly involving the willingness of the person to accept it. The next steps are: defining the type of assistance needed, establishing contact, developing a relationship and establish contracts, arrangements for working together. During therapeutic dialogue and application of psychotherapeutic tools, the client should be relieved of built-up emotional charge and mental rigidity. After achieving greater clarity and insight into current reality, we help a client define the future development direction; mainly determine practical and achievable goals. It takes the time to adopt and develop new life and business skills and abilities, as well as permanent support and progress monitoring. The essence of this process is mental and emotional cleansing, purification. Without removing some original cause we cannot expect permanent improvement. (The Law of Cause and Effect). Keywords: mind, emotions, relief, mental and emotional purification, insight, goals, contract, development of personal abilities.