Autor: Steva Plavšić

Zašto su ljudi zaboravili da leče dlanovima?

Steva Plavšić
promoter ishrane budućnosti
Kovilj, Republika Srbija

Još davno u praistoriji ljudi su posedovali mogućnost isceljivanja bioenergijom. Držali su šaku na bolnom mestu, sa željom da pomognu sebi, i tako ublažavali bol isceljivali rane i bolesti. Samo, kod praistorijskih ljudi bolesti su bile veoma retke uglavnom virusne infekcije ili fizičke povrede kao danas kod životinja. Žene su lako rađale prislonjene o neko drvo ili četvoronoške, a kada bi se neko razboleo on je znao uzrok svoje bolesti jel je čovek tada kao i životinje živeo u skladu sa prirodom.
Od svog nastanka pa do danas čovek napreduje na svim poljima i taj napredak se zahuktava sve brže i brže, sem na planu paranormalnog odnosno vančulnog opažanja gde kostantno nazaduje tako da danas tu mogućnost uopšte ne poseduje, osim izuzetno retkih pojedinaca koji su u stanju da prime neku imformaciju a da ona nije došla od njihovih pet fizičkih čula.
Čovek je postepeno, korak po korak gubio kontakt sa prirodom,istim tempom kojim je osvajao neke mogućnosti, prisvajao ih kao što je vatra, gajenje životinja, zemljoradnja, pronalazak metala i njihova primena, izgradnja kuća, pismenost, stvaranje mašina, početak korišćenja nekih energija. Kada je došlo do pronalaska,odnosno korišćenja vatre za grejanje i zaštitu od životinja, a zatim prvo za pečenje, pa za kuvanje hrane, čovek je dobio sigurnost koju do tada nikad nije imao, da se zaštiti od hladnoće i životinja i da može omekšati hranu koju jede.
Svaki od sledećih koraka u napredovanju značio je odustajanje od jednog dela veza sa prirodom, njihovo postepeno gašenje, pri čemu čovek postaje sve sigurniji, sve samouvereniji.
Kontakt sa prirodom prestavljao je, ustvari potpunu otvorenost duše i svesti čoveka prema duhovnim energijama, čije je delovanje doživljavao, čijih se usmeravanja pridržavo, sve do momenta kada je njihovo delovanje počelo da dolazi u suprotnost sa nekim njegovim osvojenim, stečenim, smišljenim beneficijama. Tada je on započeo da izbegava ova uputstva koja su dolazila od duhovnih energija, kojih on naravno nije bio svestan, ali ih je doživljavo na dosta jasan način.
Dok je čovek go i bos tumarao prirodom u potrazi za hranom, dragocene su mu bile imformacije iz viših dimenzija o tome gde će pronaći hranu, zaklon ili gde ga neka opasnost čeka, on nije bio svestan odakle mu te imformacije dolae, ali ih
je razumeo i koristio. Vremenom, zahvaljujući tim upustvima čovek je postajao sve nezavisniji od prirode i sigurniji u sebe, počeo je sam da gradi sebi kuće,pravi odeću, oružije i oruđe a hranu je sam proizvodio. Nažalost ljudi su tad, kada se pojavila privatna imovina, počeli da pljačkaju, otimaju , kradu i varaju jedni druge, kako su im iz viših dimenzija davane imformacije šta treba da čine a šta ne, sve ovo kao nehumano sugerisano im je da ne čine naročito da ne muče i ne ubijaju zarobljenike.

Ovo ljudima nije odgovaralo pa su sve više ignorisali uputstva koja su do njih stizala a od koih su razvojem civilizacije sve manje zavisili, tako da su ih vremenom potpuno ignorisali i postali neosetljivi za tako krajnje suptilne imformacije koje su primali kroz auru, koje još uvek i dan danas stižu do nas ali ih mi ne registrujemo sem izuzetno retkih pojedinaca.
Prenošenje sive energije dlanovima
Svi znaju da svaki čovek kada ga nešto zaboli, glava, zub, stomak, noga ili bilo šta drugo, odmah stavlja dlan na to mesto sa željom da ga prođe bol. Ova reakcija je instiktivna, naime ako čoveka zabolu leđa on ne pomisli staviću šaku na njih već šaka sama kreće bez pomisli isto kao što se trepne kada nam nešto poleti u lice ili se trgne ruka kada se ubodemo ili opečemo. Znači svi ljudi drže šaku na bolnom mestu pa i obe šake ako ih jače boli, a ako je bol nesnosan oni sttiskaju to mesto. Niko se ne pita zašto je to tako i dali se nešto postiže time, međutim verujem da bi većina ljudi rekla da im je lakše dok se drže.
Mogućnost da isceljulju bienergijom ljudi imaju još od praistorije, samo što je izuzetno retki pojedinci svesno koriste (nesvesno su je u većoj ili manjoj meri svi koristili).
Zračiti dlanovima može svaki čovek, bez obzira na uzrast, od malog deteta pa do starca ovde je nevažno obrazovanje, inteligencija, socijalni status kao ni nacionalna, verska ili rasna pripadnost.
Da bih se isceljivalo rukama potrebno je staviti dlan, sve jedno leve ili desne šake, na bilo koji deo tela sebi ili nekoj drugoj osobi i poželeti da se bioenergija prenese na tu osobu da bi je iscelili. Može se i reći u sebi “želim da iscelim organ ispod moga dlana“, ili nešto slično. Iz dlana će tad krenuti tanki, oku nevidljivi, mlazevi bioenergije koji će ulaziti u telo pacijenta. Čim se skloni šaka ovi mlazevi će stati. Što se ruka duže drži organ će više dobiti potrebne mu energije, ali ovakva seansa ne treba da je duža od deset do petnajst minuta i ne treba da se češće izvodi od tri puta dnevno.
Znači da bih se lečilo potrebno je samo to poželeti i staviti šaku, sebi ili nekom drugom, na neki deo tela ili iznad nekog organa. Ne mora se čak ni osetiti neka tegoba do lečelja će doći posto ne postoji organ koji je 100% zdrav.
Pri rođenju moć zračenja (genetski potencijal zračenja) je vrlo niska i ukoliko se ne razvija ona osaje minimalna kroz ceo život. Ako se vežbom dostigne bilo koji nivo genetskog potencijala on ostaje do kraja života ne promenjen, znači da ne može opasti. Kada se postigne maksimalan on takav i ostaie do kraja života i bez obzira koliko vežbali on se dalje neće povećavati. Na primer, ako uzmemo da je maksimalan potencijal 100 jedinica, a vi lično, što upravo čitate ove redov, imate (pretpostavimo) 25 jedinica možete i zračiti količinu bioenergije samo od 25 jedinica, ali niste zbog toga mnogo hendikepirani, niti je onaj ko ima manji genetski potencijal od vas, poredeći se sa onima koji imaju moć zračenja veću od vaše, recimo 40 ili čak maksimalnih 100 jedinica. Oni će samo za kraće vreme zračiti oboleli organ do isceljenja pošto imaju veći protok bio energije kroz dlanove, dok je bioenergija uvek istog kvaliteta. Da bih se dostigla maksimalna moć zračenja potrebno je izvesti seansu zračenja preko 100 puta u trajanju od 10 do 15minuta, najbonje da se zračenje izvodi triput dnevno oko tri meseca.
Ne treba pogrešno shvatiti da se moć zračenja treba razviti do maksimuma i čekati ta tri meseca uz stalno vezbanje da bih se moglo uspešno lečiti ne, odmah čim se prvi put spusi šak na bolno mesto sa žejom da se leči, uspešno će se i isceljivati samo će propratni doživjaj biti slabiji a rezultat skromniji, vremrnom tokom svakog narednog zračenja povećavaće se kanalići na dlanovima kroz koje ističe bioenergija što će pojačati i mlazeve bioenergije pe će se doživjaji i efekat povećavati.

Doživljaji prilikom zračenja šakama su slični i kod pacijenta i kod terapeuta, najjači su ako se dlan drži desetak sentimetara od tela i polako njime kruži iznad bolnog mesta, obično se oseti grejanje, trnci, strujanje i slično, mada je normalno da se i ništa ne oseti, što zavisi koji se organ leči, vrsta i intezitet bolesti kao i od senzibilnosti terapeuta i pasijenta.
Efekat kod pacijenta je nestanak ili smanjenje bola, poboljšanje bolesti, isceljenje organa. Kod terapeuta je to povećanje moći zračenja ukoliko ona nije na maksimumu. Inače lečenje dlanovima je pozitivan i human čin i dovodi do opuštanja i smirenja i terapeuta i pacijenta.
Prenošenje bioenergije rukama na pacijenta prestavlja,najstariji, najjednostavniji i naj blaži vid isceljenja energijama.
Ne može se svako oboljenje u potpunosti isceliti bioenergijom, to zavisi od toga u klikoj meri je oboljenje nastalo usled nedostatka bioenergije u organu i auri pacijenta. Ovakav način lečenja postiže naj bolje rezultate kod lakših oboljenja, koja su inače naj češća, i donekle, kod srednje teških, a kod teških oboljenja rezultati su veoma skromni.
Isceljenje bioenergijom je potpuno prirodno i neškodljivo, terapeut ne troši svoju ličnu bioenergiju već se kroz njegovu šaku usmerava ona koja je slobodna iz okolnog prostora.
Za isceljivanje dlanovima uopšte nije potrebna velika kocentracija, ali ono neće uspeti ako u toku seanse terapeut čita, gleda televiziju ili nešto slično, preporučljivo je da žmure i terapeut i pacijent jel kod isključivanja naj važnijeg ljudskog čula,vida, otvara se prazan prostor koji dopunjuju druga čula, pa se mogu jasnije doživeti propratni efekti i pratiti tok seanse, što se registruje čulom dodira.
Čakra je reč iz sanskrita (sveti indijski jezik) i znači točak ili vihor. Čakre su energetska mesta na fizičkom telu čoveka, što znači da su oku nevidljiva i prilikom hiruških operacija ne nemogu se pronaći. Ima ih 7 i nalaze se raspoređene duž kičme. Uloga im je da, kroz svoje kanale, uvlače bioenergiju u auru iz slobodnog prostora, osim sedme čakre koja se nalazi na temenu i ima zadatak da izbacuje višak bioenergije iz aure.
Aura je veoma složena energetska struktura oko tela čoveka koja ga drži u životu i nemože se odvojiti od čoveka sve dok je živ.Znači, ne postoji život bez aure.
Lečiti čakrama može svako pod uslovom da je prvo potpuno savlado lečenje dlanovima. Znači, razvijena moć zračenja dlanovima je jedini uslov potreban da bih se mogle uspešno aktivirati čakre i usmeravala bioenergija iz njih u pravcu pacijenta..
Prednosti zračenja čakrama su velike, to je ista energija koja izlazi i na dlanove, samo čakre imaju daleko veći protok pa je potrebno vreme za lečenje vrlo kratko, preciznost je potpuna, pošto se čakrama zrači precizno samo organ ili oboleli deo organa, dok se preko dlana bioenergija rasipa na sve organe koji se nalaze pod dlanom, dok je lečenjem dlanom potreban bliski kontakt sa pacijentom, čakrama se može lečiti na daljinu, učinak je stopostotan bez obzira na udaljenost, čak se nemora znati ni gde se nalazi pacijent. Ja sam uspešno lečio poznanike u Srbiji dok sam bio u inostranstvu, a da nisam znao ni gde se oni tada tačno nalaze ni šta rade.
Svako ko želi da nauči lečenje čakrama može to besplatno od mene – kontakt telefon 063/ 78 66 407

Rad objavljen u knjizi ZBORNIK II MEĐUNARODNOG KONGRESA ISHRANE BUDUĆNOSTI, Titel -31.08-01.09.2012