Autor: dr Dragan Ivanov

VEGETARIJANSTVO, LIPIDI I SAVREMENE BOLESTI

mr. sci. med. dr Dragan Ivanov (1), prof. dr sci. med. Mirjana Đerić (2)

Internista i viši predavač Više škole za obrazovanje vaspitača, Novi Sad (1)
Klinički patofiziolog i vanredni profesor Medicinskog fakulteta u Novom Sadu (2)
Novi Sad, Republika Srbija

Sažetak rada:
Cilj rada jeste da pokaže, da vegeterijanski životni stil ima svoje svekolike prednosti, u odnosu na uobičajeni stil življenja, koji rezultira raznoraznim oboljenjima i skraćenjem životnog veka.

Metodologija rada je izražena u istraživanju naučno-stručne literature, kao i analizi ličnog višedecenijskog vegetarijanskog životnog stila.
Rezultati istraživanja potvrđuju da su hiperlipoproteinemije jedan od najznačajnih faktora rizika za razvitak prevremene ateroskleroze i njenih brojnih komplikacija, pre svega koronarne bolesti srca (KBS). Prema najnovijim istraživanjima, u Novom Sadu 74,96% odraslih muškaraca i 71,24% odraslih žena ima povišene vrednosti holesterola u krvi.

Razumljiv je porast interesovanja medicinske i opšte javnosti za vegetarijanstvo, kao poseban vid ishrane. Veruje se da je vegetarijanstvo staro koliko i čovečanstvo. Neki od najpoznatijih vegeterijanaca su Mojsije, Buda, Sokrat, Spinoza, Kant, Leonardo da Vinči, Isak Njutn, Nikola Tesla, Tolstoj, Kafka…
Vegetarijanstvo je specifičan način ishrane, utemeljen na biljnoj hrani (voću, orašastim plodovima, žitaricama, mahunarkama, lisnatom i krtolastom povrću), a iz koje su izostavljeni meso, mesne prerađevine i riba. Deli se na laktoovovegetarijanstvo, koje pored biljne hrane podrazumeva upotrebu mleka i jaja, i striktno vegetarijanstvo (veganstvo), koje podrazumeva upotrebu isključivo namirnica biljnog porekla. S vegetarijanskom dijetom se često poistovećuje makrobiotska dijeta. Međutim, makrobiotičari nisu vegetarijanci jer jedu ribu, dok istovremeno izbegavaju unos presnog voća, orašastih plodova i određenog povrća, na primer paradajza i krompira.

Mnoge studije su pokazale da vegetarijanci imaju statistički značajno niže serumske nivoe ukupnog i LDL-holesterola u odnosu na nevegetarijance. Vegetarijanci unose između 50% i 100% više dijetskih vlakana nego nevegetarijanci, dok je kod striktnih vegetarijanaca njihov unos veći nego kod laktoovovegetarijanca. Rastvorljiva vlakna smanjuju nivo holesterola, redukujući time i rizik za kardiovaskularne bolesti. Posebno interesantan i značajan za vegetarijance je povećan unos mononezasićenih (MNZ) MK putem maslinovog ulja, badema, lešnika, avokada, kikirikija, kao i drugog orašastog voća. Novija istraživanja su pokazala brojne povoljne efekte ovih namirnica na serumske lipide, prevenciju ateroskleroze i smanjenje incidencije koronarne bolesti srca, zahvaljujući pre svega bogatom sadržaju mononezasićenih masnih kiselina.

Vegetarijanska dijeta ima značajnu ulogu u prevenciji ateroskleroze i koronarne bolesti srca, jer, između ostalog, obezbeđuje bogat unos antioksidanasa. U prevenciji ateroskleroze i koronarne bolesti srca, posebno mesto među antioksidansima, zajedno s vitaminom C i beta-karotenom, ima vitamin E.
Sveže voće, orašasti plodovi, celo zrno žitarica i povrće predstavljaju najbogatije i najbezbednije izvore antioksidanasa, kao što su vitamini A, C, E, bioflavonoidi, Se, Zn, Cu, likopen, glutation, kvercetin i koenzim Q-10.

Mnoge studije su pokazale da vegetarijanci imaju niži i sistolni i dijastolni pritisak u odnosu na nevegetarijance, u iznosumod 10 mm Hg. Vegetarijanska ishrana smanjuje rizik za dijabetes tipa 2. Vegetarijanci imaju generalno nižu učestalost karcinoma u poređenju sa opštom populacijom. Posebno je ovo izraženo kod karcinoma kolona, prostate i dojke.

Zaključak: Preporuke vodećih svetskih institucija, u cilju redukcije rizika za nastanak najrasprostranjenijih i najozbiljnijih hroničnih bolesti, preporučuju životni stil, baziran na obilju biljne hrane, koja uključuje integralne žitarice, sveže voće i povrće, mahunarke, kao i umerene količine orašastih plodova. Vegetarijanstvo je prikladno za sve stadijume čovekovog životnog ciklusa, uključujući trudnoću, laktaciju, kao i sve periode detinjstva. Dugogodišnje studije, koje su obuhvatile veliki broj vegetarijanaca, pokazale su da vegetarijanci imaju nižu ukupnu smrtnost u odnosu na nevegetarijance, niži morbididet od koronarne bolesti srca, hipertenzije, cerebrovaskularnog inzulta, gojaznosti, šećerne bolesti tipa 2, nekih malignih bolesti, pre svih karcinoma debelog creva, bronha, dojke, prostate, mokraćne bešike, želuca i pankreasa. Registrovan je, takođe, niži morbiditet i od osteoporoze, reumatoidnog artritisa, holelitijaze, divertikuloze, demencije i nekih renalnih oboljenja. Ova saznanja dovela su do značajnih promena naučnog pogleda na vegetarijanski stil življenja.
Ključne reči: vegeterijanstvo, zdravlje, priroda.

Rad:
Cilj rada jeste da pokaže, da vegeterijanski životni stil ima svoje svekolike prednosti, u odnosu na uobičajeni stil življenja, koji rezultira raznoraznim oboljenjima i skraćenjem životnog veka.

Metodologija rada je izražena u istraživanju naučno-stručne literature, kao i analizi ličnog višedecenijskog vegetarijanskog životnog stila.
Rezultati istraživanja potvrđuju das u hiperlipoproteinemije jedan od najznačajnih faktora rizika za razvitak prevremene ateroskleroze i njenih brojnih komplikacija, pre svega koronarne bolesti srca (KBS). Poslednjih desetak godina registrovan je zabrinjavajući porast hiperlipoproteinemija u Vojvodini. Prema najnovijim istraživanjima, u Novom Sadu 74,96% odraslih muškaraca i 71,24% odraslih žena ima povišene vrednosti holesterola u krvi (1).
Dijetske navike bitno utiču na nivoe serumskih lipida i lipoproteina, a, istovremeno, dijeta ima najvažniju ulogu u terapiji hiperlipoproteinemija. Nemoguće je, stoga, zamisliti prevenciju i potpunu terapiju najvećeg broja savremenih, masovnih nezaraznih bolesti, bez spoznaje i sprovođenja principa pravilne ishrane. Razumljiv je, zbog toga, u poslednjih par decenija porast interesovanja medicinske i opšte javnosti za vegetarijanstvo, kao poseban vid ishrane.

Opšte napomene
Veruje se da je vegetarijanstvo staro koliko i čovečanstvo. U tome se slažu svi religiozno-filozofski pogledi na svet i čovekovo poreklo. Mnogi poznati ljudi, podstaknuti različitim motivima, bili su vegetarijanci. Neki od najpoznatijih su Mojsije, Buda, Sokrat, Spinoza, Kant, Leonardo da Vinči, Isak Njutn, Nikola Tesla, Tolstoj i Kafka.

Termin vegetarijanstvo potiče od latinske reči vegetus, što znači prirodan, biljni ili krepak. Vegetarijanstvo je specifičan način ishrane, utemeljen na biljnoj hrani (voću, orašastim plodovima, žitaricama, mahunarkama, lisnatom i krtolastom povrću), a iz koje su izostavljeni meso, mesne prerađevine i riba. Deli se na laktoovovegetarijanstvo, koje pored biljne hrane podrazumeva upotrebu mleka i jaja, i striktno vegetarijanstvo (veganstvo), koje podrazumeva upotrebu isključivo namirnica biljnog porekla. S vegetarijanskom dijetom se često poistovećuje makrobiotska dijeta. Međutim, makrobiotičari nisu vegetarijanci jer jedu ribu, dok istovremeno izbegavaju unos presnog voća, orašastih plodova i određenog povrća, na primer paradajza i krompira (2).
Do pre par decenija nauka nije pokazivala veliko interesovanje za vegetarijanstvo. Retka nutritivna naučna istraživanja bila su zasnovana na kliničkom pristupu, odnosno razmatranju pojedinačnih slučajeva raznin deficitarnih stanja. Osim toga, većina ranih istraživanja bila je utemeljena na praćenju samo kratkoročnih efekata ishrane, što je bilo nedovoljno za sagledavanje efekata vegetarijanske dijete na hronične bolesti i dugovečnost (3,4).
Napredak u metodologiji nutritivne epidemiologije tokom proteklih nekoliko dekada promenio je naučni pogled na vegetarijanstvo i uočio značajan doprinos vegetarijanske ishrane ljudskom zdravlju (3,4). Promena nije ispoljena samo u porastu profesionalnog interesovanja za vegetarijanstvo, već je izmenjen i glavni fokus interesovanja i istraživanja. Do pre dve decenije vegetarijanstvo je istraživano samo s aspekta nutritive adekvatnosti, dok je sada glavna tema mesto i upotreba vegetarijanske dijete u prevenciji i lečenju savremenih bolesti (3,4).

Najčešći razlozi koji su opredeljivali ljude za vegetarijanstvo u prošlosti bili su prvenstveno religiozno-filozofski, a ne zdravstveni, niti briga za okruženje i dobrobit životinja (2,3,5). Stoga, do sedamdesetih godina prošlog veka, postojale su kulturne predrasude prema onima koji su sledili vegetarijansku dijetu (3,5,6). Finansijeri naučnih istraživanja u razvijenim, industrijalizovanim zemljama, uglavnom nosioci mesne industrije, bili su nevegetarijanci, što je takođe uticalo na formiranje opšteg stava prema vegetarijanstvu (3).

Danas, u SAD oko 2,5 % odraslih i 2% dece su vegetarijanci (oko 5 miliona ljudi), dok u Kanadi taj procenat iznosi oko 4% (oko 1 milion), a očekuje se da će se broj vegetarijanaca u sledećoj dekadi povećati, ne samo u SAD u Kanadi, već i u drugim zemljama (2). Istraživanja koja bi pokazala broj vegetarijanaca u Srbiji, na žalost, još nisu izvršena.

Registrovani porast interesovanja i praktikovanja vegetarijanstva nameće novu obavezu stručnjacima koji se bave ishranom da se još bolje upoznaju sa ovom vrstom dijete, a takođe i da podržavaju i ohrabruju one koji ispolje interes za nju (2,3). Dijetetičari mogu pomoći pojedincu koji se opredelio za vegetarijanstvo time što će mu obezbediti savremene, tačne informacije o vegetarijanskoj ishrani, hranljivim materijama i njihovim izvorima (2).

Vegetarijanstvo i serumski lipidi
Ukupni i LDL holesterol
Mnoge studije su pokazale da vegetarijanci imaju statistički značajno niže serumske nivoe ukupnog i LDL-holesterola u odnosu na nevegetarijance (7,8,9,). Rezultati devet studija pokazali su da laktoovovegetarijanci i striktni vegetarijanci (veganci) u poređenju s nevegetarijancima imaju niži srednji nivo holesterola u krvi za 14% i 35% (9). Niža prosečna telesna težina vegetarijanaca mogla bi da pomogne u objašnjenju ovih rezultata, međutim, Sacks i saradnici (10) ustanovljavaju da vegetarijanci imaju značajno niži nivo lipoproteina u plazmi, čak i kada im je prosečna telesna težina veća u odnosu na ispitanike nevegetarijance. Thorogood i saradnici (11) su pronašli da razlike u lipidima plazme kod striktnih vegetarijanaca i mesojeda ostaju i kada se podese indeksi telesne težine.
Više elemenata vegetarijanske ishrane može imati uticaja na ove niže serumske nivoe holesterola. Vegetarijanci unose manju količinu ukupnih masnoća, a konzumiraju i manje holesterola nego nevegetarijanci, iako nivo unosa holesterola varira shodno vrsti vegetarijanske dijete tj. zavisi od toga da li se hranom unose jaja, mleko i mlečna mast. Dijeta striktnih vegetarijanaca je potpuno bez holesterola. Takođe, značajno je niži i unos zasićenih masnoća, posebno kod striktnih vegetarijanaca, usled čega su i vrednosti ukupnog i HDL holesterola kod njih najniže (12).
Zatim, vegetarijanci unose između 50% i 100% više dijetskih vlakana nego nevegetarijanci, dok je kod striktnih vegetarijanaca njihov unos veći nego kod laktoovovegetarijanca (12,13). Rastvorljiva vlakna smanjuju nivo holesterola, redukujući time i rizik za kardiovaskularne bolesti (13). Potom, neka istraživanja nagoveštavaju da su životinjski proteini u direktnoj vezi s višim nivoom holesterola u serumu čak i kad se kontrolišu ostali faktori u ishrani (14). Laktoovovegetarijanci konzumiraju manje životinjskih proteina nego nevegetarijanci, dok ih veganci uopšte ne unose. Istraživanja pokazuju da konzumiranje najmanje 25 g sojinih proteina na dan umesto životinjskih proteina ili kao dodatak uobičajenoj dijeti, smanjuje nivo holesterola kod ljudi sa hiperholesterolemijom (15).

HDL-holesterol
Serumske vrednosti HDL-holesterola, u najvećem broju studija, su slične kod vegetarijanaca i osoba na mesnoj ishrani. Niži HDL nivo, registrovan samo u nekim ispitivanjima vegetarijanske populacije (12), mogao bi se objasniti tipom i količinom unetih masnoća (prevagom polinezasićenih n-6 masnih kiselina uz istovremeno nizak unos zasićenih), povećanim unosom ugljenih hidrata, kao i nižim unosom alkohola, što je takođe svojstveno vegetarijanskoj populaciji (2).
Porast nivoa HDL-holesterola se može postići u okviru vegetarijanske dijete, pre svega povećanim unosom sojinih proteina (15), a takođe i povećenim unosom mononezasićenih masnih kiselina (MK), koje se nalaze u maslinovom ulju i orašastim plodovima (16,17,18).

Trigliceridi
U istraživanjima vršenim na vegetarijancima, serumske vrednosti triglicerida ne pokazuju statistički značajne razlike u odnosu na nevegatarijance i pored visokog dijetskog unosa ugljenih hidrata.
Ostale osobenosti vegetarijanske ishrane
Visok unos nezasićenih i nizak unos zasićenih masnih kiselina

a) Posebno interesantan i značajan za vegetarijance je povećan unos mononezasićenih (MNZ) MK putem maslinovog ulja, badema, lešnika, avokada, kikirikija, kao i drugog orašastog voća. Novija istraživanja su pokazala brojne povoljne efekte ovih namirnica na serumske lipide, prevenciju ateroskleroze i smanjenje incidencije koronarne bolesti srca, zahvaljujući pre svega bogatom sadržaju mononezasićenih masnih kiselina (19). Ove masne kiseline dovode do sniženja ukupnog i LDL-holesterola (20), kao i do smanjenja lipidne peroksidacije i oksidacije LDL lipoproteina (21). Mononezasićene MK snižavaju i trigleceride u serumu (22). Istovremeno povećavaju HDL-holesterol (19). Minimalne promene vrednosti HDL-holesterola imaju veliki efekat na nastanak koronarne bolesti, jer značajno menjaju indeks ateroskleroze. Pozunato je, naime, da sniženje vrednosti HDL-holesterola za 0,026 mmol/l poveća 2-3 puta rizik za koronarnu bolest srca, i obrnuto (23). Pod uticajem ovih kiselina smanjuje se i nivo Lp(a) lipoproteina, kao i krvni pritisak, što sve zajedno značajno smanjuje rizik za nastanak kardiovaskularnih bolesti (24,20,25,26,27). Moguće je, takođe, da MNZ MK preventivno deluju na nastanak tromboze, tako što smanjuju agregabilnost trombocita (28), produžavaju vreme krvarenja (29) i povećavaju obim fibrinolize (30).
Danas opšteprihvaćena dijeta za sniženje holesterola, po preporuci američkog Nacionalnog edukacionog programa za holesterol (National Cholesterol Education Program), poznate kao NCEP, podrazumeva visok unos ugljenih hidrata, a nizak unos ukupnih masti, gde su zasićene masti, najvećim delom zamenjene ugljenim hidratima i, malim delom, n-6 masnim kiselinama (31,32). Iz ove dijete su, međutim, isključeni orašasti plodovi i mononezasićene masne kiseline. Povoljni efekti ove najčešće primenjivane dijete na nastanak ateroskleroze i koronarne bolesti srca ogledaju se, stoga, u sniženju ukupnog i LDL-holesterola, ali, istovremeno, ona dovodi i do sniženja HDL-holesterola i povećanja serumskih triglicerida i Lp(a), što, s druge strane, nepovoljno deluje na razvoj ateroskleroze i kardiovaskularnih bolesti. Nedavno je pokazano da je koncentracija triglicerida univarijantni prediktor KBS. Ustanovljeno je da povećanje nivoa triglicerida za 1 mmol/L dovodi do povećanja rizika od koronarne bolesti za 14% kod muškaraca i 37% kod žena (19).
Usled toga, nameće se pitanje, da li je ova trenutno preporučena i primenjivana NCEP dijeta (Step 1 i Step 2) idealna za maksimalno smanjenje koronarnog rizka (33, 34). Poželjno bi bilo, naime, da se jedan deo zasićenih masnoća, kao i složenih ugljenih hidrata, zameni mononezasićenim masnim kiselinama iz orašastih plodova i maslinovog ulja, što bi potenciralo njene pozitivne efekte i, istovremeno, otklonilo negativne efekte ove dijete. Mononezasićene MK, povišenjem vrednosti HDL-holesterola i smanjem oksidacije LDL lipoproteina, sniženjem nivoa serumskih triglicerida i Lp(a) lipoproteina, omogućile bi postizanje potpunijeg efekta na prevenciju ateroskleroze i koronarne bolesti srca (16,17,19,35,36).
Podstrek za preporuku uključivanja orašastih plodova u ishranu dolazi od epidemioloških istraživanja koja ukazuju na značajno smanjenje koronarnog rizika u slučaju povećanog unosa MNZ MK ovim putem (37,38,26). Nekoliko studija (16,37,38) pružilo je provokativne dokaze o kardioprotektivnim faktorima koji ulaze u satav orašica, pokazavši pozitivnu korelaciju između unosa orašica i incidencije KBS. Unos orašica 5 puta nedeljno smanjuje njenu incidenciju za 50%, dok njihov unos od 1 do 4 puta nedeljno dovodi do smanjenja za 25% (19,37,38).
Sa tačke gledišta javnog zdravlja, stoga, bila bi neophodna revaluacija optimalne dijete za snižavanje rizika KBS, jer je dijeta s visokim sadržajem MNZ MK superiornija u odnosu na dijetu s niskim masnoćama, kao što je Step 1 i 2 NCEP preporuka (19).

b) Od polinezasićenih (PNZ) masnih kiselina n-3 grupe, vegetarijanci najviše unose alfa-linoleinsku kiselinu (ALA), koja je jedina biljnog porekla, a nalazi se u zrnu i ulju soje, lanenovom semenu i ulju, orasima, peršunovom listu, uljanoj repici, nani i nekim vrstama kupusa, kao i u ulju žutog noćurka, koje postoji kao dijetski dodatak (39). Linoleinska kiselina ima brojne povoljne efekte na razvoj ateroskleroze i koronarne bolesti srca (41,42). Osim toga, ona je prekursor endogene sinteze ostalih masnih kiselina iz n-3 grupe (40), od kojih su najpoznatije dugolančane eikosapentanoična (EPA) i dokosaheksaenoična kiselina (DHA), koje takođe ispoljavaju brojne pozitivne efekte.
Svoje antiaterogeno delovanje ALA ostvaruje putem nekoliko različitih mehanizama. Ona ima pre svega hipotrigliceridemijski efekat (43,44). Zatim, deluje na povećanje proizvodnje endotelijalnog azot monoksida (NO) (45). Smatra se da ALA, takođe, inhibiše migraciju magrofaga, smanjuje vaskularnu inflamaciju zahvaljujući smanjenju stvaranja citokina, inhibiše produkciju celularnih faktora rasta u arterijskom zidu, i povećava stvaranje NO u endotelu, čime se postiže vazodilatacija (46). Nezavisno od antiaterogenog efekta, kardioprotektivni efekat ALA počiva i na antitrombotičnom i antiaritmičnom delovanju. Inhibicijom trombocitne ciklooksigenaze, sprečavanjem koverzije arahidonske kiseline u tromboksan A2, doprinosi smanjenju agregabilnosti trombocita (47,48,49). Pored toga, ova masna kiselina, povećavanjem električne stabilnosti miokarda, ispoljava značajno antiaritmogeno dejstvo (50,51,52,53) snižavajući rizik za nastanak, pre svega, ventrikularne tahikardije i fibrilacije srca, čime se značajno redukuje srčani zastoj u pacijenata sa ishemičnom bolešću srca (54,55,56).

c) Polinezasićene masne kiseline n-6 serije su najzastupljenije PNZ MK u vegetarijanskoj ishrani. One dovode do sniženja ukupnog i LDL-holesterola, ali istovremeno snižavaju i nivo HDL holesterola (28,29,31,43). I pored visokog odnosa polinezasićenih prema zasićenim MK, oksidabilnost LDL lipoproteina je niža kod vegetarijanaca zahvaljujući tome što biljna hrana obezbeđuje velike količine antioksidanasa (69).

Antioksidansi
Vegetarijanska dijeta ima značajnu ulogu u prevenciji ateroskleroze i koronarne bolesti srca, jer, između ostalog, obezbeđuje bogat unos antioksidanasa (57-59). Nekoliko studija pokazalo je značajnu ulogu oksidavnog stresa i inflamacije u aterogenezi. Šta više, ustanovljeno je da oksidacija LDL čestica predstavlja inicijalni proces u razvitku ateroskleroze (60). S druge strane, brojne epidemiološke studije pokazale su da je nizak nivo antioksidanasa u krvi povezan sa ubrzanim razvojem ateroskleroze i, istovremeno, da njihov povećan unos putem biljne hrane može imati preventivno-terapijsko delovanje na razvoj koronarne bolesti srca, kao i drugih degenerativnih nezaraznih bolesti, u čijem nastanku značajnu ulogu ima oksidativni stres (60). Ova saznanja dovela su do porasta interesovanja za antioksidanse, a time i za biljnu hranu, koja predstavlja glavni izvor antioksidanasa koji zajedno s drugim fitohemikalijama preventivno i terapijski deluju na proces ateroskleroze.

U prevenciji ateroskleroze i koronarne bolesti srca, posebno mesto među antioksidansima, zajedno s vitaminom C i beta-karotenom, ima vitamin E (61). Ovaj vitamin, prvenstveno dijetskog porekla, sprečava lipidnu peroksidaciju, agregaciju i adheziju trombocita, a ima i antiinflamatorni efekat, čime doprinosi usporavanju progresije ateroskleroze. Takođe, istraživanja su pokazala da vegetarijanci imaju manju oksidabilnost LDL lipoproteina i veću koncentraciju vitamina E i drugih antioksidanasa značajnih za prevenciju lipidne peroksidacije (62). Ova dejstva nisu dokazana za vitamin E koji je nedijetskog porekla (63).
Sveže voće, orašasti plodovi, celo zrno žitarica i povrće predstavljaju najbogatije i najbezbednije izvore antioksidanasa, kao što su vitamini A, C, E, bioflavonoidi, Se, Zn, Cu, likopen, glutation, kvercetin i koenzim Q-10. Estri kafeične i ferulične kiseline prisutni u žitaricama, iako manje poznati, imaju takođe izraženo antioksidativno delovanje, slično vitaminu E (64). Antioksidanti u žitaricama su godinama bili poznati, ali njihov mogući doprinos zdravlju kroz ishranu je uglavnom bio ignorisan.
Epidemiološke studije ukazuju da je unos žitarica, voća i povrća u direktnoj vezi s nižom incidencijom brojnih hroničnih degenerativnih bolesti (64-69).

Dijetska vlakna
Vegetarijanci unose 50-100% više dijetskih vlakana u odnosu na nevegetarijance, prvenstveno putem žitarica i mahunarki (70).
Ona imaju brojna povoljna dejstva. Dijetska vlakna, posebno hidrosolubilna, snižavaju ukupni i LDL holesterol (70). Ustanovljeno je, takođe, da povećan unos dijetskih vlakana dovodi do porasta nivoa HDL u serumu, što zajedno sa sniženjem LDL, snižava indeks ateroskleroze (71), čemu u prilog govore i rezultati drugih istraživanja (72). Ima i studija koje nisu registrovale smanjenje nivoa HDL holesterola pri povećanom unosu dijetskih vlakana (73). Povišenje HDL holesterola bilo je praćeno i smanjenjem telesne težine, koje je posledica ranijeg uspostavljanja osećaja sitosti, ubrzanja peristaltike creva i smanjenja apsorpcije ugljenih hidrata i insulinskog odgovora (74). Eksperimentalne studije su, takođe, pokazale da viši nivo insulina može promovisatii dislipidemiju, hipertenziju, abnormalnosti u faktorima koagulacije i aterosklerozu (75).
Hipoholesterolemijski efekat dijetskih vlakana možda se može smatrati skromnim, ali je zato ukupno dejstvo dijetskih vlakana na smanjenje rizika za aterosklerozu i kardiovaskularne bolesti značajno (71). Novije studije ukazuju na inverznu povezanost između unosa dijetskih vlakana i ostalih, nelipidskih faktora rizika za aterosklerozu i kardiovaskularne bolesti. Ona snižavaju krvni pritisak, preveniraju gojaznost ii hiperinsulinemiju, a poboljšavaju glikoregulaciju. Visok unos dijetnih vlakana, posebno hidrosolubilnih, značajno je i nezavisno povezan s nižim morbiditetom i mortalitetom od kardiovaskularnih bolesti (70,71). Potrebno je naglasiti, takođe, da dijetska vlakna sprečavaju opstipaciju i divertikularnu bolest, a takođe i nastanak polipa i karcinoma kolona (76,77).

Biljni proteini
Proteine animalnog porekla vegetarijanci zamenjuju biljnim proteinima, koji potiču, pre svega, iz soje, ostalih mahunarki, orašastih plodova i žitarica. Zamena životinjskih proteina biljnim proteinima deluje povoljno na lipidni status, i preventivno na nastanak ateroskleroze i KBS (78). Istraživanja pokazuju da konzumiranje najmanje 25 g sojinih proteina na dan, kao zamena za životinjske proteine ili kao dodatak uobičajenoj dijeti, smanjuje nivo holesterola kod osoba s hiperholesterolemijom i, istovremeno, podiže nivoe HDL-holesterola. Soja ima izraženo antiaterogeno dejstvo jer snižava ukupni i LDL-holesterol za oko 13%, serumske trigliceride za 10% (79), a takođe smanjuje oksidaciju LDL lipoproteina (80,81) i povećava vrednosti HDL-holesterola (15). Njena pozitivna dejstva na kardiovaskularni sistem ogledaju se i u sniženju krvnog pritiska (82,83), poboljšanju endotelne funkcije i arterijske komplijanse (84), kao i u sniženju serumskog homocisteina (78,84,85), koji predstavlja nezavisni faktor rizika za nastanak koronarne bolesti srca.
Vegetarijanstvo i savremene bolesti

Kardiovaskularne bolesti
Analizom pet prospektivnih studija, koje su uključile više od 76.000 subjekata, pokazano je da je smrtnost od ishemične bolesti srca bila 31% niža kod muškaraca vegetarijanaca u poređenju s nevegetarijancima, i 20% niža među vegetarijankama u poređenju s nevegetarijankama (86). Stopa smrtnosti takođe je bila niža kod vegetarijanca oba pola, u poređenju sa semivegetarijancima, tj. osobama koje konzumiraju ribu ili, manje od jednom nedeljno, meso. Veoma je interesantno poređenje izvršeno u adventističkoj populaciji, (koja obuhvata osobe koje ne puše, ne piju alkohol i kafu, i vode sličan relaksiran život), između vegetarijanaca i osoba koje jedu uglavnom sve vrste mesa osim svinjetine. U ovom istraživanju ustanovljeno je da muškarci vegetarijanske populacije imaju 37% manji rizik za nastanak ishemične bolesti srca u poređenju s nevegetarijancima adventistima (87). Šta više, rizik za dobijanje kardiovaskularnog oboljenja niži je među adventistima vegancima nego kod adventista laktoovovegetarijanaca (88).
U vegetarijanskoj dijeti postoje brojni, ranije već spomenuti faktori, koji putem uticaja na serumske lipide ostvaruju pozitivno dejstvo na kardiovaskularne bolesti. Međutim, otkriveni su i drugi, faktori koji, nezavisno od lipida, deluju protektivno i preventivno na nastanak ovih bolesti. Izoflavoni (fitoestrogeni) koji se nalaze u soji, pored antioksidativnog dejstva (89), mogu poboljšati endotelnu funkciju i arterijsku komplijansu (90). Iako postoje ograničene informacije o unosu specifičnih fitohemikalija među posmatranim populacijama, najverovatnije da vegetarijanci unose više ovih protektivnih supstanci nego nevegetarijanci, jer veći procenat dnevnog energetskog unosa obezbeđuju iz biljne hrane. Neke fitohemikalije mogu imati uticaja na formiranje plaka, delujući na prenos signala i ćelijsku proliferaciju (91), a mogu imati i antiinflamatorno delovanje (92). Istraživanja sprovedena među vegetarijancima koji žive na Tajvanu, pokazala su da vegetarijanci imaju značajno bolji vazodilatatorni odgovor u odnosu na nevegetarijance, proporcionalno godinama vegetarijanskog staža, sugerišući direktne, poželjne efekte, koje vegetarijanska ishrana ima na vaskularnu endotelnu funkciju (93).

Hipertenzija
Mnoge studije su pokazale da vegetarijanci imaju niži i sistolni i dijastolni pritisak u odnosu na nevegetarijance, u iznosu od oko 10 mm Hg (12). U poznatoj Hypertension Detection and Follow-Up Progra studiji, posmatranjem dugoročnih efekta hipertenzije, uočeno je da smanjenje krvnog pritiska od samo 4 mm Hg, dovodi do značajne redukcije smrtnosti od svih uzroka (94). Vegetarijanci, posmatrano generalno, imaju niži krvni pritisak, a istovremeno, hipertenzija je ređe zastupljena u ovoj populaciji u odnosu na osobe koje jedu meso (95,96). U jednoj studiji, 42% nevegetarijanaca su imali hipertenziju (definisanu pri 140/90 mm Hg) u poređenju sa samo 13% vegetarijanaca. U slučaju slične telesne težine ispitanika, vegetarijanci imaju niže vrednosti krvnog pritiska. Prelazak na vegetarijansku dijetu dovodi do smanjenja krvnog pritiska kako kod normotenzivnih (97) tako i kod hipertenzivnih ispitanika (98).
Smatra se da su povoljni efekti vegetarijanske ishrane u vezi s nižim dijetskim glikemičnim indeksom (99), karakterističnim insulinskim odgovorom ili zbirnim efektima ostalih sastojaka biljne hrane (100).

Gojaznost
U populaciji adventista sedmog dana, od kojih je 40% na bezmesnoj dijeti, vegetarijanstvo je udruženo s nižim indeksom telesne težine (ITT). Poređenjem vegetarijanaca i nevegetarijanaca unutar adventističke populacije, ITT je u korelaciji s frekvencijom konzumiranja mesa i kod žena i kod muškaraca (2). U oksfordskoj vegetarijanskoj studiji, vrednosti ITT su bile više kod nevegetarijanaca u poređenju s vegetarijancima svih starosnih grupa i oba pola (101).
U studiji 4000 muškaraca i žena u Engleskoj posmatrana je povezanost između gojaznosti i ishrane kod konzumenata mesa, konzumenata ribe, laktoovovegetarijanaca i striktnih vegetarijanaca. Srednji ITT bio je najviši kod konzumenata mesa a najniži kod veganaca. ITT je bio najniži kod onih laktoovovegetarijanaca i veganaca koji su na toj ishrani bili duže od 5 godina (102).
Uticaj vegetarijanstva na telesnu težinu može se objasniti nižim unosom ukupnih i životinjskih masnoća, proteina, alkohola, kao i istovremeno povećanim unosom dijetskih vlakana i povrća koje ima manju kalorijsku vrednost. (2).
Dijabetes melitus
Vegetarijanska ishrana zadovoljava standarde dijetskog režima dijabetesnih bolesnika (103). Ima dokaza da ishrana bazirana više na biljkama smanjuje rizik za dijabetes tipa 2 (2). Učestalost dijabetesa među adventistima niža je za polovinu nego u opštoj populaciji, a unutar adventističke populacije, niža je kod vegetarijanaca nego kod nevegetarijanaca (104).
Protektivni efekat vegetarijanske dijete u odnosu na šećernu bolest mogao bi se objasniti nižim ITT, kao i višim unosom dijetskih vlakana, što zajedno značajno poboljšava insulinsku osetljivost.

Maligne bolesti
Vegetarijanci imaju generalno nižu učestalost karcinoma u poređenju sa opštom populacijom, ali nije jasno do kog stepena je ovo uslovljeno ishranom. Posebno je ovo izraženo kod karcinoma kolona, prostate i dojke. Analizom rezultata Adventist Health Study, nađeno je da nevegetarijanci imaju viši rizik za rak prostate i kolorektalni kancer u odnosu na vegetarijance (87).
Istraživanja ukazuju da veći broj faktora u vegetarijanskoj dijeti može imati povoljan uticaj na sniženje rizika od karcinoma. Vegetarijanska ishrana se podudara s principima ishrane koja se preporučuje u prevenciji malignih bolesti, posebno vezano za unos masnoća i dijetskih vlakana (105). Povećan unos voća i povrća, svojstven vegetarijanskoj dijeti, obezbeđuje, takođe, veći unos brojnih protektivnih fitohemikalija, kao i antioksidanasa, koji imaju antikancerogeno dejstvo. Pokazano je da izoflavoni soje u hrani imaju antikancerogene efekte, posebno kad je u pitanju rak dojke i prostate(106,107).
Preventivno na karcinom debelog creva deluje visok unos dijetskih vlakana (108, 109), zatim niža koncentracija potencijalno kancerogenih žučnih kiselina (110), efikasnija eliminacija potencijalnih karcinogena kolona (110, 111), te niži nivo fekalnih mutagena (112). Vegetarijanci, pored toga, ne konzumiraju gvožđe iz hema, za koje je pokazano da vodi formiranju visoko citotoksičnih faktora u kolonu, povećavajući rizik za rak kolona (113).
Od značaja za nastanak raka dojke je činjenica da vegetarijanci imaju niži serumski i urinarni nivo estrogena (114). Postoje takođe neki dokazi da kod devojčica vegetarijanaca menstruacije počinju u kasnijem dobu što može smanjiti rizik za rak dojke zbog kraće ekspozicije estrogena tokom života (115, 116).

Demencija
Ispitivanje u adventističkoj populaciji pokazalo je da kod nevegetarijanaca postoji dvostruko veća verovatnoća za razvoj demencije (117). Značajni protektivni elementi vegetarijanske ishrane su antioksidansi (118-120), niži krvni pritisak i niži nivoi serumskog holesterola (121).
Mogući rizici vegetarijanske ishrane
Svi tipovi dijete, uključujući i vegetarijansku dijetu, povezani su s potencijalnim zdravstvenim rizikom, kao i sa dobrobitima, na individualnom i kolektivnom nivou (3).
Interesantna je i na prvi pogled zbunjujuća, prema rezultatima nekih studija, udruženost vegetarijanstva s nižim serumskim vrednostima HDL-holesterola, apolipoproteina A I (12,16-19) i vitamina B-12, kao i višim vrednostima serumskog homocisteina (122). Vegetarijansku ishranu, osim toga, karakteriše niži unos EPA i DHA iz grupe n-3 masnih kiselina koje su protektivne u odnosu na KBS (45,46). Ipak, prospektivne studije su pokazale da vegetarijanci imaju nižu ukupnu smrtnost i manji morbiditet od savremenih bolesti u poređenju sa nevegetarijancima (3,4).
Važno je naglasiti, de se potencijalni rizici udruženi s vegetarijanstvom mogu popraviti u okviru same vegetarijanske dijete. Niske vrednosti serumskog HDL-holesterola mogu se povećati odgovarajućim unosom mononezasićenih masnih kiselina iz orašastih plodova, maslinovog ulja i avokada, zatim, soje i sojinih proizvoda (15), kao i povećanim unosom dijetskih vlakana (71,72). Smanjeni unos EPA i DHA, masnih kiselina iz grupe n-3 može se, delimično, popraviti povećanim unosom alfa-linoleinske kiseline, koja je prekursor EPA i DHA, i koja će omogućiti endogenu sintezu ovih masnih kiselina n-3 grupe. Linoleinska kiselina je biljnog porekla i nalazi se u zrnu i ulju soje, lanenovom semenu i ulju, orasima, peršunovom listu, uljanoj repici, nani i nekim vrstama kupusa (39). Snižene serumske vrednosti vitamina B-12 mogu se korigovati unosom mleka, mlečnih proizvoda i jaja (122). Povišene vrednosti homocisteina, koje su posledica jednim delom niskih serumskih vrednosti vitamina B-12, mogu se korigovati povećanim unosom folne kiseline, luteina, likopena, alfa- i beta-karotena, vitamina C, obilno prisutnih u biljnoj hrani, kao i unosom sojinih izoflavona (123).
Zaključak: Objedinjene dijetske preporuke vodećih svetskih institucija za rak (The American Institute for Cancer Research and the World Cancer Research Fund, American Cancer Society), Američke acosijacije za srce (American Heart Association), Nacionalnog instituta za zdravlje (National Institutes of Health) i Američke akademije za dečije bolesti (American Academy of Pediatrics) u cilju redukcije rizika za nastanak najrasprostranjenijih i najozbiljnijih hroničnih bolesti (134) preporučuju dijetu baziranu na obilju biljne hrane, koja uključuje integralne žitarice, sveže voće i povrće, mahunarke, kao i umerene količine orašastih plodova.

Dobro planirano vegetarijanstvo, prema mišljenju ekspertskih udruženja dijetetičara, prikladno je za sve stadijume čovekovog životnog ciklusa, uključujući trudnoću, laktaciju, kao i sve periode detinjstva. Ono nudi brojne nutritivne koristi, koje imaju preventivno-terapijsko dejstvo na hiperlipoproteinemije, aterosklerozu i koronarnu bolest srca (2).
Dugogodišnje studije, koje su obuhvatile veliki broj vegetarijanaca, pokazale su da vegetarijanci imaju nižu ukupnu smrtnost u odnosu na nevegetarijance (124,125), niži morbididet od koronarne bolesti srca, hipertenzije, cerebrovaskularnog inzulta, gojaznosti, šećerne bolesti tipa 2 (126-131), nekih malignih bolesti, pre svih karcinoma debelog creva, bronha, dojke, prostate, mokraćne bešike, želuca i pankreasa (87,132). Registrovan je, takođe, niži morbiditet i od osteoporoze, reumatoidnog artritisa, holelitijaze, divertikuloze, demencije i nekih renalnih oboljenja. Ova saznanja dovela su do značajnih promena naučnog pogleda na vegetarijansku dijetu (3,4,133).
(Spisak skraćenica: KBS – koronarna bolest srca , MK – masne kiseline, MNZ – mononezasićene (kiseline), PNZ – polinezasićene (kiseline), ALA – alfa-linoleinska kiselina, EPA – eikosapentanoična kiselina, DHA – dokosaheksaenoična kiselina , NO – azot monoksid, ITT – indeks telesne težine.)

Literatura :
1. Novaković B, Grujić V. Nutritivna uslovljenost epidemiologije hiperlipoproteinemija. Zbornik sažetaka prvog kongresa o hiperlipoproteinemijama SCG 2004.
2. ADA Reports. Position of the American Dietetic Association and Dietitians of Canada: Vegetarian diets. J Am Diet Ass 2003;103(6):748765.
3. Sabate J. Supplements: The contribution of vegetarian diets to health and disease: a paradigm shift? American Journal of Clinical Nutrition, Vol. 78, No. 3, 502S-507S, September 2003.
4. Sabaté J. The public health risk–to–benefit ratio of vegetarian diets: changing paradigms. In: Sabaté
5.Herrmann W, Schorr H, Purschwitz K, Rassoul F, Richter V. Total Homocysteine, Vitamin B12, and Total Antioxidant Status in Vegetarians. Clinical Chemistry. 2001;47:1094-1101